Jedna divna i brižna mama poslala nam je pismo sa svojim iskustvom u Privatnoj praksi fizikalne terapije Jadranka Brozd. Malo je reći kako nam je srce puno pa vam u cijelosti donosimo ono što je napisala. Hvala od srca na prekrasnim riječima, ovo je vjetar našim jedrima.

Svaku mamu bol njenog djeteta boli najviše.

Sve drugo nekako preživi, ali kada ju dijete gleda bespomoćno i pretužno s nevjericom da joj se u roku dvije godine ponovila pareza ličnog živca (N. facialisa) onda poželi da se sve to dogodilo njoj, a ne djetetu. 

Prvi put, prije dvije godine, oporavak je trajao 10 mjeseci. 10 mjeseci vježbanja, hodanja po bolnicama, upornih vježbi koje su nam pokazali. Nakon svega, doktor je napisao da se potpuno oporavila, ali mamino budno oko je vidjelo da kada je umorna ta strana lica kasni za drugom. Svi su me uvjeravali da pretjerujem i da se ništa ne vidi.

Drugi put, početkom ove godine. Srijeda. Šok, nevjerica, tuga gora nego prvi put. Toliko smo pazili na nju i opet, iz čista mira, druga strana lica polako, ali sigurno gubi svaku mimiku. Dobili smo i termin kod fizijatra za 10 dana, a do tada upute – vježbajte ispred ogledala.

Petak, probudila se, pogledala sam ju u nadi da će sve ostati isto kao i jučer, da će ipak nešto moći napraviti s licem. Ništa. Gledala sam ju, gledala njenu tugu. Svaka mama će me u potpunosti razumjeti. Ne mogu čekati, ne mogu joj priuštiti opet 10 mjeseci hodanja po bolnicama, ne druženja s prijateljima, povlačenja u sebe…. Panično tražim po internetu. Tražim spas, slamku nade za koju ću se uhvatiti i koja će vratiti naše dijete u normalu. Prva stranica, Privatna praksa Jadranke Brozd. Čitam, proučavam, zovem i dobivam termin odmah u ponedjeljak. Ne mogu dočekati. Primljene smo na vrijeme, srdačna dobrodošlica i neka opuštenost u zraku. Daje ti neku sigurnost i ulijeva osjećaj da si na dobrom mjestu. Nas dvije na iglama. Procjena, detaljna procjena. Dijagnoza, rečenica, bit će sve u redu, bit ćeš kao nova. Do kraja tjedna ćete već vidjeti pomake. Slušam i ne vjerujem. Ne samo da smo do kraja tjedna vidjeli pomak, nego je već nakon prve terapije dijete uspjelo pomaknuti usnu. 

Dan za danom, termin za terminom, osjećamo se kao kod kuće, ona s veseljem ide na terapije.

Nakon šest terapija, bila je skoro kao nova. Naravno, profesionalni tim gđe Jadranke Brozd vidi što još nije kako treba, ali oni koji ne znaju što se dogodilo, nikad ne bi pogodili o čemu se radi. 

Isto tako, neke njene druge boljke za koje nismo ni znali su se uz ovu terapiju riješile.

U slučaju da vam se dogodi isto što i nama, vjerujte mi otiđite, u niti jednom trenutku nećete požaliti i pomisliti da ste pogriješili. U slučaju da Vam se učini da je cijena previsoka, vjerujte mi: VRIJEDI. U ni jednom trenutku nismo požalili, u ni jednom trenutku nisam pomislila; oporavila bi se i da je išla na vježbe kao i prvi put. Nažalost, mi imamo i jedno i drugo iskustvo. Imamo što za usporediti i to ne od prijatelja od nekog koga poznamo, nego na vlastitoj koži.

Majčinski instinkt nikad ne vara. Koliko god pitanja su mi postavili tipa jesi li sigurna, znate li nekog tko je išao tamo, otkuda si došla do te ordinacije……… Nisam se dala i nisam se prevarila.